NK Troglav Livno

  Već od davne 1921. godine, Livno je dom nogometnog kluba Troglav.  U razdoblju nakon rata klub se zvao Vojin Zirojević, a potom i Cincar. Upravo za vrijeme bivše države, klub je igrao niže lige, i svoj najveći uspjeh od osnutka, postigao je upravo 1972.-1973. godine, igravši  u drugom stupnju natjecanja, i nažalost od tada, nikad više nije uspio doći do tog ranga u natjecanju. 

  1949. godine klub se ponovno zove Troglav. Na grbu se nalazi godina 1918. koja simbolizira godinu utemeljenja kluba, a pored godine, nalazi i obris vrha planine Dinare po kojem je klub dobio ime i hrvatska šahovnica. Troglav sve svoje utakmice igra na gradskom  stadionu zvanom Zgona. Stadion je sagrađen tijekom 60.-ih godina 20.stoljeća, i od tada nije renoviran. Trenutno je u vrlo lošem stanju. Uz glavni teren nalazi se jedan pomoćni, zatim svlačionice, zgrada Uprave i kafić. 

 

   Unatoč lošim uvjetima na terenu i ne baš uspješnim generacijama, Troglav je kod Livnjaka omiljeni klub.  Uvijek je bilo gledatelja i navijača, ljudi koji žive za klub, a stadion je tijekom Premijer lige redovito bio ispunjen. Godine 2012. navijački entuzijasti su pokrenuli osnivanje navijačke skupine, koja je nazvana Konjica. 

Karmel svetog Ilije

  Hrvatska karmelska provincija svetoga oca Josipa sa sjedištem u Zagrebu, izgradila je na Buškom jezeru, Samostan-Duhovni centar "Karmel sv. Ilije" i crkvu sv. Ilije Proroka.
  Karmel se nalazi u župi Grabovica, općina Tomislavgrad, a ime sv. Ilija nosi u čast zaštitnika Bosne i Hercegovine. Posveta oltara, blagoslov crkve, samostana i duhovnog centra dogodili su se na blagdan sv. Ilije, 20. srpnja 2006.

Karmel sv. Ilije

Uloga Karmela je višestruka. Služi za evangelizaciju, duhovnost, te sudjeluje u ekumensko-međureligijskoj te izobrazbeno-kulturološkoj ulozi.Duhovni centar "Karmel sv. Ilije" građen je po uzoru na druge slične centre u Europi i svijetu. Stoga uz samostanski dio i crkvu, tu se nalaze velika dvorana s kabinama za simultano prevođenje, male dvorane za rad po skupinama, interkonfesionalna meditativna dvorana, budući športski tereni, park sa šetnicom. Sve je, također, prilagođeno i za osobe s posebnim potrebama. Centar raspolaže sa 42 kreveta i gotovo sve sobe su jednokrevetne.Sam objekt zauzima površinu od 5000 m2, dok je ukupna površina parcele oko 120.000 m2.

crkva sv. Ilije Proroka 

Pri svemu se vodilo računa da se što manje narušava prirodni ambijent ljepote Buškoblatskog kraja, da se istaknu komparativne vlastitosti kraja i naroda, uz poštivanje suvremenih europskih standarda kvalitete propisanih za takvu vrstu objekta. Uz Karmel, ponosno stoji sveti Ilija, budno motreći na ljepote Svoga doma.

sv. Ilija

Buško jezero

Buško blato (jezero) je prirodni nastavak Livanjskog polja. Nalazi se u Bosni i Hercegovini na 716 m nadmorske visine. Samo jezero ima površinu od 55,8 km², a ukupna zapremina je 782 miliona m³. Jedna trećina površine jezera nalazi se u općini Livno, a dvije trećine u općini Tomislavgrad. Svojom površinom ovo jezero jedno je od najvećih akumulacija u Europi.

 Na Buškom jezeru su također izvedeni i neki projekti, koji  su 1970-ih godina 20. vijeka zajedno izvele tadašnje vlasti Bosne i Hercegovine i Hrvatske, s tim da je u Hrvatskoj (mjesto Ruda, općina Otok) izgrađena hidroelektrana “Orlovac” (instalirana snaga 237 MW, prosječna godišnja proizvodnja 366 GWh), dok je na teritoriju Bosne i Hercegovine izgrađena akumulacija na površini od oko 50-ak km².

Za vrijeme jesenskih mjeseci kada je povećana razina kiše, Buško jezero je poplavljeno, dok je za vrijeme zime u većem djelu zaleđeno.

                                                              Buško jezero (ljeti)

                                                       Buško jezero (zimi)

   Veliki, vodeni div, pokriva nekadašnje livade i pašnjake, no kada je vodostaj niži od uobičajenog, tada iz njega izranjaju zidovi nekadašnjih kuća i ruševina.

   Ovaj div u naručju drži količinu vode od 800 miliona m³, u kojoj bezbrižno pliva pravo bogatstvo ribe počevši od pastrmke, babuške, šarana, pa sve do soma, klena te podbile.

Izvor rijeke Bistrice

  Livno nudi mnoge ljepote, a izvor rijeke bistrice jedan je od njih. Penjući se ulicama Gornjeg grada, pogled će svakome zastati na kamenim stijenama, iz čije utrobe istječe rijeka Bistrica. 
  Izvor se naziva Duman, a ime mu potječe od istoimene turske riječi duman koja označava dim ili maglu. U slučaju Livanjskog Dumana, naziv se odnosi na dim od kapljica vod, odnosno vodenu zavjesu koja je kadkad vidljiva za vrijeme velikog vodostaja tokom zimskih mjeseci.
Ljeti ga karakterizira ugodna ljetna svježina, zbog čega ga generacije Livnjaka od davnina do danas koriste kao mjesto za izlete, dok oni odvažniji i za skakanje sa visokih stijena u bazen zvan Bent.

Samo odlaskom do ovoga mjesta, svima postaje jasno zašto su čovjeka oduvijek privlačile te vrletne stijene pod čijim se nogama krije izvor bistre, hladne rijeke, koja se na prisojnoj strani izdašno izlaže suncu.

Livanjski stražar

Penjući se brdom Bašajkovac, noge će Vas odnijeti do ponosnog čuvara grada Livna. Riječ je naravno o prapovjesnoj građevini svima poznatom pod imenom kula starca Vujadina. Oko ove kule kruže razne legende, ali njena stvarna svrha bila je naplata putarine za vrijeme Austro-Ugarske vladavine.

Čovjek koji nije doživio Livno sa ovoga mjesta, siromašan je za sve jedinstvene vidike, te za neponovljiv ugođaj.

Od pogleda niz, skoro okomite stijene, dolje duboko u provaliju, bez sumnje, zastaje dah. Odatle se vidi sva surova ljepota prirode, te se osjeća veličina i trajnost ljudskog djela.

Muzej samostana "Gorica"

Ako ste u prolazu kroz grad Livno, a nemate previše vremena da podsjetite svaki kutak ovoga povijesnog grada, najbolji izbor za povratak u davna vremena nudi franjevački muzej samostana Gorice.

   Dugi hodnici, ukrašeni umjetničkim slikama vraćaju u davnu prošlost i predodžbu o životu naših predaka. U muzeju se nalazi bogata zbirka umjetničkih slika livanjskog slikara Gabrijela Jurkića, na čijim portretima fascinira svaki potez kista nanesen sa posebnom preciznošću i posebnim, skoro stvarnim preslikavanjem prirode i siromasnog života.

   U sklopu muzeja nalazi se i samostanska knižnica koja obiluje mnogobrojnim vrijednim knjigama i rukopisima, te neprocjenjivim inkunabulama. Knjižnica također nudi i interesantne rukopise fra Mihovila Sučića i fra Lovre Karaule kojima Livnjaci mogu zahvaliti na Goričkom samostanu.

   U muzeju također mogu naći primjerci starog oružja i oruđa kojim su se služili naši preci. To je kao dokaz da vidite kako su naši stari preživljavali u surovim uvjetima tadašnjeg života.

Sam po sebi, samostan "Gorica" je vrijedno kulturno nasljeđe koje krije samo mali dio prebogate Livanjske baštine.